Projekt autonomnih vozila koji bi se u hrvatskim gradovima koristili kao robotaksiji najavljivan je kao tehnološka revolucija i povijesna prilika za domaću industriju. Tvrtka Project 3 Mobility, povezana s Matom Rimcom i danas brendirana pod nazivom Verne, trebala je razviti flotu potpuno autonomnih električnih vozila te infrastrukturu za njihovu upotrebu u javnom prijevozu. No, umjesto konkretnih rezultata, u prvi plan sve češće dolaze troškovi, kašnjenja i pitanja o tome je li jedan od najambicioznijih projekata financiranih europskim sredstvima uopće izvediv u zadanim rokovima.
Osnovne činjenice
Nositelj projekta je tvrtka Project 3 Mobility d.o.o. (P3M), koja je kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) dobila bespovratnu državnu potporu od približno 179 do 179,5 milijuna eura. Ukupna vrijednost projekta iznosi oko 535 milijuna eura, a financiranje se temelji na sredstvima koja Hrvatska povlači iz fondova Europske unije u sklopu NPOO-a. Potpora je odobrena kao državna pomoć koju je prethodno verificirala Europska komisija, a trebala je pokriti oko 45 posto prihvatljivih troškova.
Obveze prema ugovoru
P3M se obvezao razviti najmanje 60 verifikacijskih prototipova autonomnih vozila, izgraditi dio potrebne infrastrukture i demonstrirati potpuno autonomno električno vozilo pete razine autonomije. U javnosti je to predstavljeno kao početak usluge robotaksija u Zagrebu, s planom da vožnje budu naručive putem mobilne aplikacije, bez vozača i bez upravljačkih komandi u vozilima.
Pomicanje rokova i kašnjenja
Prvotni rok za verificiranje 60 prototipova bio je prvi kvartal 2024. godine. Nakon što su prijavljena kašnjenja, Vlada je zatražila i dobila pomicanje roka za dodatnih 12 mjeseci – sve do 31. ožujka 2025. godine. No ni nakon isteka tog produženog roka nadležno ministarstvo nije potvrdilo da su dostavljeni dokazi o ispunjenju obveza. Prema posljednje poznatom stanju, verificirano je 10 prototipova, dok je za preostalih 50 ostavljen dodatni operativni rok prema kraju 2025. godine.
Kritike i otvorena pitanja
Projekt je bio predmet kritika iz nekoliko razloga:
-
visina potpore i koncentracija rizika u jednoj privatnoj tvrtki
-
kašnjenja i neispunjeni rokovi
-
nedostatak javno dostupnih podataka o napretku razvoja
-
ograničena uključenost domaćih dobavljača iz automobilske industrije
-
nejasnoće oko komercijalnog korištenja robotaksija u prometu
S obzirom na to da od ispunjenja obveza ovisi i povlačenje dodatnih 900 milijuna eura iz EU fondova, projekt je postao važna točka državne politike.
Moguće posljedice
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture najavilo je da u slučaju neispunjavanja ugovornih obveza postoji mogućnost djelomičnog ili potpunog povrata sredstava. To znači da bi se projekt – ako ne bude realiziran u zadanim okvirima – mogao pretvoriti u financijski teret s potencijalno ozbiljnim posljedicama za državni proračun i reputaciju Hrvatske u povlačenju europskih sredstava.