Afera INA–MOL jedna je od najpoznatijih političko-korupcijskih afera u Hrvatskoj. U središtu afere nalazi se odluka kojom je mađarskom MOL-u dano ključno upravljačko pravo nad INA-om, najvećom hrvatskom naftnom kompanijom. Prema presudi hrvatskih sudova, takva odluka donesena je nakon što je tadašnji premijer Ivo Sanader primio mito.
Kako je došlo do afere
Hrvatska i Mađarska pregovarale su o odnosima u INA-i nakon privatizacijskih procesa u kojima je MOL postao značajan dioničar. U spornom dodatku dioničarskom ugovoru MOL je dobio odlučujuća upravljačka prava, iako nije posjedovao većinski udio.
Kasnije se utvrdilo da je taj aranžman postignut nakon što je Sanader, prema presudi, primio višemilijunski mito kako bi pogodovao mađarskoj strani. Upravo taj čin postao je temelj optužnice da je Hrvatska, kroz političku odluku, prepustila strateško upravljanje domaćom energetskom kompanijom stranom partneru pod sumnjivim okolnostima.
Posljedice i sporni ugovori
Nakon što je MOL preuzeo upravljanje, hrvatska strana sve je glasnije tvrdila da je prevara dovela do neravnopravnog položaja države u INA-i. Sporne točke uključivale su način odlučivanja, kontrolu nad rafinerijama te investicijske planove.
Uslijedili su dugogodišnji sporovi, politički obračuni i međunarodne arbitraže. Hrvatska je pokušala osporiti valjanost ugovora tvrdeći da su nastali kao posljedica mita, dok je MOL sve optužbe odbacivao.
Sudski epilog
Ivo Sanader pravomoćno je osuđen zbog primanja mita u aferi INA–MOL. Sud je zaključio da je mito utjecalo na odluku da se MOL-u prepuste ključna upravljačka prava. Time je potvrđeno da je riječ o korupcijskom poslu najvišeg političkog nivoa.
Sporovi između Hrvatske i MOL-a oko upravljanja INA-om nastavljali su se godinama, no presuda Sanaderu ostala je najčvršći pravosudni pečat da je sporni dogovor nastao kao rezultat korupcije, a ne legitimne ekonomske strategije.